Šetao sam danas rivom, gledao u more i uživao u pogledu na riječki lukobran. Galebovi su hrektali, grlice guktale, dok je sunce razbuljoviždirilo kroz oblačiće. Mravići su bili sretni jer su raznosili ostatke ulovljenih riba. Primjetio sam gospodina sa dužom kosom, u izlizanom jeansu sa cipelama na veliki špic. Bio je šarmantan, sladak, kreten, aminokiselina, surfer, pederčina; plave oči, morski flaster, kontinuitet, ljubavnik na suncu; izgorio; u životu se nagutao trnja, nema zuba pa krvari iz desni.
On više ne govori, već ide od stola do stola i raznosi ceduljice na kojima piše: Ja sam Dino Špicolo. Ako mi date 2 kune rado ću vas navritnjakati. Dao sam mu bombon sa svom riječkom tugom. Bio je mali, ali težak oko 150 kilograma. Nije ga htio, no da ga je slučajno uzeo ta bi ga težina odnijela direktno u grob. Bombon rade od krvi žabe trtnjače koja je teška preko 600 kilograma, lijepo nosi i dobro se naprđuje. Obavije te neki ponos i dobiješ sjaja u licu. Vidio sam ga kasnije sa Ženom Dvoguz koja mu je davala po dvije kune da je vritnjaka po grudima. Svjetljela su… Drolja sa malim stopalima u ciciban cipelicama. Ne znam kako uopće hoda sa tim pašticama? Nešto kao da Veli Jože jaši na vrapčiću, dok joj bedra nakon kiše presjeca duga šarenitnih boja… Nit vrisak, nit smrtni hropac, već dvije guzice na dvije nožice. Na glavi joj šeširić na metu, ne možeš je falit… Savršena za ljubitelje anala sa složenijim sexualnim potrebama. Npr. sa svoja 2 zračna kista brzo nagovni prostor tuš kabine, dugo i ritmično se glasa, podriguje na riblje ulje, zvončići joj krase uši, dok Špicolo gaće suši.
Navelo me sve ovo na razmišljanje o tome da bi trebalo napraviti jedan koncert u čast 20 godina postojanja banda Let3 i da bi njih dvoje mogli biti sjajni gosti, koji bi uz pjesmu ples i veselje mogli upriličiti lijepi program. Za takav program potreban je i specifičan prostor pa sam krenuo u obilazak starih, napuštenih tvorničkih hala. Usput sam razmišljao i o scenografiji u kojoj bi moji gosti savršeno izgledali… Pada mi sada na pamet i Hvaliriba Petar, Krivorep Krizmaglija, Šušta Prasac… Mogla bi to biti lijepa priča.
